Htjeli mi to ili ne, pitanje – zašto učiti? - u ovo je naše vrijeme, zapravo, odgovoreno pa tako i nekako deplasirano. Doista nemamo izbora. U novome dobu, koje je usisalo i Hrvatsku, ne treba ni ponavljati da se jedino stalnim obrazovanjem može dalje. Nema opuštanja. Možemo li ga zato nazvati „vremenom učenja“, kao što smo srednji vijek opravdano zvali „mračnim dobom“!?

Pokazuje se da je glavna mana u 21. stoljeću upravo nesposobnost učenja. I u najjednostavnijim poslovima očekuju se neprestane prilagodbe, neprestana usavršavanja. Čak i najškrtiji poslodavci voljni su ulagati u znanje svojih vrijednih zaposlenika jer su sigurni da će im se ta investicija isplatiti.

One koji se ne trude prilagoditi, ne žele dalje učiti i opiru se stalnim promjenama, informacije će zaobići, a tržište neće prihvatiti.

Nije da to nismo čuli više puta: upravo nas učenje čini ljudima – znatiželjni smo od rođenja, a sposobnost neprestanog učenja nas određuje. Treba li spominjati da se to odnosi na pojedince, društva i cijele zajednice. Učenje nam osigurava:

• osobni rast i razvoj
• zapošljivost i napredovanje u karijeri
• veći spektar zanimanja i širi društveni život
• sposobnost da sami kreiramo svoju budućnost.

Istraživanja samo potvrđuju

Kod istraživanja nema polifonije:

• 95 posto ljudi smatra da im nova znanja pojačavaju samopouzdanje (National Adult Learning Survey, DfEE)
• 92 posto uživa usvajajući nova znanja (National Adult Learning Survey, DfEE)
• sedam od deset odraslih smatra da učenje osigurava bolju kvalitetu života (Attitudes to Learning, Campaign for Learning/MORI)
• 93 posto nas vjeruje da „nikad nije kasno za učenje“
• 83 posto nas vjeruje da će učenje biti sve važnije i važnije,
• 72 posto nas uvjereno je da trebamo posvetiti više vremena osobnom razvoju.

Nekad iskustvo – danas sposobnost stalnog učenja

Prije samo desetak godina, iskustvo je suvereno vladalo poslovnim svijetom – to su još ostaci prolaska kroz industrijsku, pa potom infromacijsku revoluciju, a obje su sada iza nas. Iskusnu krojačicu ili IT inženjera više ne traže u oglasima za dobre poslove. Osim kineskog jezika, koji bi bilo dobro da znaju, njihove se sposobnosti više ne procjenjuju samo na osnovi kvalifikacija koje smo stekli u prošlosti – misleći pritom na škole ili fakultete koje su završili. Šefovi, koji će ih možda zaposliti, prije će od njih očekivati te novovjeke vještine. Snalažljivost, prilagodba i efikasno korištenje vlastitoga znanja danas su prednost. Kao i sposobnost brzog učenja i usvajanja novih znanja. Jako je dobro ako još imaju i komunikacijske vještine, prodajne uvijek dobro dođu, a tek odličan pristup svojim klijentima…
Iako sve to nekako dovodimo u vezu s poslom koji je plaćen i mi od njega živimo, učenje većina od nas ne gleda kao mogući financijski uspjeh, više kao ulaganje. Nekako oduvijek znamo da trebamo učiti jer je to dobro. Čak i kada se najžešće opiremo učenju, znamo da ne bismo trebali.

EU doslovno forsira znanje

Obrazovanje, stručna znanja i cjeloživotno učenje važna su gospodarska i društvena smjernica Europske unije (EU). EU potiče obrazovanje jer, zajedničko je uvjerenje, tako osiguravaju bolje međusobno razumijevanje svih članica, multikulturalnost koja svima odgovara, prilike za pristojan život, educiranje i rad.

Europska komisija nastoji poticati politiku suradnje i financiranja obrazovanja u svim pogledima zbog tri osnovna cilja, a to su:

• kvaliteta – pod motom: poboljšajmo kvalitetu i učinkovitost
• jednaka mogućnost obrazovanja za sve
• međunarodna pristupačnost – otvorimo znanje za cijeli svijet.

Sve su to poruke kojima se teško može naći mana. Ako ste i vi tako uvjereni da se samo stalnim učenjem može nešto i postići, na dobrom ste mjestu. Upravo vam Moj razvoj omogućuje cjeloživotno učenje, i to vještina koje su vam danas potrebne više negoli ikad.